2.1. Opišite opća načela: koja imovina je zajednička (bračna stečevina)? Koja imovina je vlastita imovina bračnog druga?

Zakonski režim bračne stečevine jest režim zajednice imovine koji se kvalificira i kao zajednica stečevina (čl. 1400 GZ-a). Unutar režima razlikuje se zajednička imovina i vlastita imovina svakog bračnog druga.

Zajednička se imovina sastoji od imovine stečene tijekom bračne zajednice t.j. imovine koju su bračni drugovi stekli radom, plodova i prihoda od njihove vlastite imovine i imovine koju su bračni drugovi kupili za vrijeme trajanja bračne zajednice (čl. 1401 GZ-a).

Vlastita imovina se sastoji od imovine koji je jedan bračni drug već posjedovao u trenutku sklapanja braka, imovine koju je jedan bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem ili darom (čl. 1405 GZ-a), i osobne imovine koja je stečena tijekom bračne zajednice te se smatra vlastitom imovinom jednog bračnog druga (čl. 1404 GZ-aa).

2.2. Postoje li pravne pretpostavke za podjelu imovine?

Temeljem čl. 1402 Građanskog zakonika, sva imovina, bilo pokretna bilo nepokretna, smatra se zajedničkom imovinom osim ako se ne dokaže da je to vlastita imovina jednog od bračnih drugova u skladu sa zakonskim odredbama.

U skladu s čl. 1421-1, st. 4 Građanskog zakonika, smatra se da su bračnu stečevinu stekla oba bračna druga ako za nju niti jedan bračni drug ne može dokazati da ju je stekao pojedinačno tijekom bračne zajednice.

2.3. Trebaju li bračni drugovi utvrditi popis imovine? Ako trebaju, kada i na koji način?

Ne postoje odredbe kojima se uređuje uspostava popisa bračne stečevine. No, kako bi se izbjegli budući sporovi, preporučljivo je sastavljanje popisa kao javnobilježničke isprave.

2.4. Tko je odgovoran za upravljanje imovinom? Tko ima pravo raspolagati imovinom? Može li jedan bračni drug upravljati/raspolagati imovinom samostalno ili je potrebna suglasnost drugoga bračnoga druga (npr. u slučaju raspolaganja zajedničkom nekretninom)? Kakav učinak ima izostanak suglasnosti na valjanost pravnog posla i prigovor prema trećoj osobi?

Svaki bračni drug ima pravo upravljati, uživati i raspolagati svojom vlastitom imovinom (čl. 1428 GZ-a), uz ograničenja utvrđena člankom 215 Građanskog zakonika prema kojemu bračni drugovi ne mogu samostalno raspolagati pravima kojima se osigurava smještaj obitelji kao niti pripadajućim namještajem. Svaki bračni drug samostalno upravlja i slobodno raspolaže imovinom koja je unesena u bračnu stečevinu vlastitom inicijativom toga bračnog druga. (čl. 1421 GZ-a).

Bračni drug ne može raspolagati imovinom koju su oba bračna druga stekla tijekom bračne zajednice bez suglasnosti drugog (čl. 1421-1 GZ-a).

Ako jedan bračni drug samostalno upravlja, uživa ili raspolaže pokretnom imovinom koja je u njegovom posjedu, smatra se da taj bračni drug u odnosu na treće strane koje djeluju u dobroj vjeri ima ovlast da sam zaključi navedeni pravni posao. Ova se odredba ne primjenjuje na pravne poslove provedene kao besplatni pravni posao. Ova se odredba također ne primjenjuje na namještaj iz čl. 215. st. 2. Građanskog zakonika niti na pokretnu materijalnu imovinu koja podrazumijeva presumpciju da je zbog svoje osobne prirode vlasništvo drugog bračnog druga (čl. 222. GZ-a).

Svaki bračni drug odgovara za pogreške počinjene pri njegovom upravljanju (čl. 1421-1, st. 3. GZ-a). Primjenjuje se načelo građanskopravne odgovornosti. U slučaju prijevare ili zloporabe ovlasti, drugi bračni drug može ustati tužbom na pobijanje pravnog posla kojega je zaključio jedan bračni drug u odnosu na dio bračne stečevine. Drugi bračni drug može podnijeti tužbu na pobijanje u roku od dvije godine od dana kada je stekao/la saznanje o navedenom pravno poslu, no, ne i dulje od dvije godine od razvrgnuća bračne stečevine (čl. 1427 GZ-a).

2.5. Jesu li pravni poslovi jednog bračnog druga obvezujući i za drugoga?

Svaki bračni drug može samostalno sklapati ugovore o vođenju domaćinstva ili odgoju i podizanju djece. Drugi bračni drug odgovara solidarno za obveze koje pri tome nastanu. Solidarna odgovornost ne postoji kada su izdatci očito pretjerani s obzirom na životni stil domaćinstva, korist ili beskorisnost pravnog posla ili s obzirom na dobru ili lošu vjeru treće ugovorne stranke. Solidarna odgovornost također ne postoji u vezi obveza koje proizlaze iz kupnji na otplatu koje nisu zaključene uz suglasnost oba bračna druga (čl. 220 GZ-a).

2.6. Tko je odgovoran za dugove nastale za vrijeme trajanja braka? Iz koje imovine vjerovnici mogu namiriti svoja potraživanja?

Svaki je bračni drug odgovoran za svoje osobne dugove (čl.1410 GZ-a).

S obzirom na osobne dugove, vjerovnici imaju pravo namiriti svoje tražbine iz vlastite imovine bračnog druga kojega dug tereti ili iz imovine koju je samostalno stekao tijekom bračne zajednice (čl. 1411. do 1413. GZ-a).

U slučaju dugova koje je sam stvorio samo jedan od bračnih drugova, vjerovnici mogu zaplijeniti cjelokupnu bračnu stečevinu i vlastitu imovinu bračnog druga kojega tereti dug. U načelu, oni ne mogu plijeniti vlastitu imovinu bračnog druga kojega dug ne tereti, osim ako takav dug ne proizlazi iz transakcija u koje su oba bračna druga ušla osobno i solidarno ili je bračni drug kojega dug ne tereti jamac (čl.1412. do 1414. GZ-a).

Print this topic

back to top